U notarskim knjigama grada Kotora zapisano je da je 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
Muhamed Hevai Uskufi 1631. piše prvi rječnik bosanskog jezika Potur-Šahidija.
Isusovac Jakov Mikalja (1601. – 1654.) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi uvrstiti "najodabranije riječi i najljepše narječje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.
P
Đono Palmotić, dubrovački dramatičar, opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.
Andrija Kačić Miošić (1704. – 1760.), autor djela "Razgovor ugodni naroda Slovinskog", snažno afirmiše štokavštinu; svoju je "Korabljicu" "prinio iz knjiga latinskih, italijanskih i hronika Pavla Vitezovića" u "jezik bosanski".
Alberto Fortis (1741. – 1803); 1774. u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prijevodu na talijanski – poznatu bosansku baladu Hasanaginicu – jezik Morlaka (mletačke Dalmacije) naziva: ilirskim, morlačkim i bosanskim.
Mula Mustafa Bašeskija u svom Ljetopisu spominje Mula Hasana Nikšićanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom.
1808. u Dubrovniku izlazi "Grammatica della lingua illirica" u čijem predgovoru se ističe da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavršeniji.
Hercegovački pravoslavni prvaci, među kojima i Prokopije Čokorilo, tražili su od Ali-paše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi čovjek koji je vičan bosanskom jeziku. Bosanski biskup Vujičić 1881. godine godine jezik ovdašnjih prostora je zvao bosanskim.
"Gramatika bosanskog jezika za srednje škole" nepotpisanog autora Frane Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za međureligijsko školstvo.
Od početka 20. stoljaća pa do danas aktivnosti na afirmaciji bosanskog jezika i stavovi prema nazivu bosanski jezik su manje-više poznati.
Kraj dvadesetog stoljeća za bosanski jezik, a posebno za Bosnu i Hercegovinu predstavlja period velike i teške borbe za samostalnost.
Odabrali smo i neke od pjesama o Bosni koje su pjesnici spjevali iz svoje velike ljubavi prema našoj zemlji. Ona je uvijek bila inspiracija za njih, kako za one u tuđini, tako i za one koji su tu.
Nedžad Ibrišimović
BOSNA
Bosna, to je jedna dobra zemlja
kad plače klobučaju kiseljaci
sagni se i pij, niko se ne ljuti
U Bosni ima jedna tišina
u toj tišini jedna njiva
u toj njivi obeharalo stablo
Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni
Bosna ima Bosanca
Kad Bosanac liježe na počinak
on polahko glavu spušta na zemlju
da zemlju ne povrijedi
Bosna ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne mašinovođi
Majka mahne mašinovođi
a lokomotiva krisne
Bosna ima kuću
u kući živi starica
njen osmijeh je ajet o Džennetu
Izuj obuću kad prelaziš
Koranu, Glinu
Savu i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.
Mehmedalija Mak Dizdar Zapis o zemlji
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A tko je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti.
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna
I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna
Za kraj, naš pjesnik Aleksa Šantić ima poruku za sve nas: Domovina je jedna. Jedna si jedina Bosna i Hercegovina.
Domovino, sretan Dan nezavisnosti!
by Volimo bosanski jezik
👍
OdgovoriIzbriši