Jovan Dučić

 

    Jovan Dučić je bio bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najznačajnijih pjesnika simbolizma. Rođen je u Trebinju, 17. februara 1871. godine.

    Dučić je odrastao u Trebinju i Mostaru, gdje je pohađao osnovnu školu i nižu gimnaziju. Nakon školovanja u Somboru i učiteljevanja vratio se u Mostar gdje 1896. zajedno s Aleksom Šantićem i Svetozarom Ćorovićem osniva književni časopis "Zora". Diplomatsku karijeru započeo je 1907, pa je ostatak života proveo u Carigradu, Sofiji, Rimu, Ateni, Madridu, Kairu i Bukureštu.

    Za svoga života Dučić se najviše istakao kao pjesnik. Svoju prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru 1901. a drugu u Beogradu 1912. Pisao je i prozu: nekoliko eseja i studija o piscima, "Blago cara Radovana" i pisma iz Švicarske, Grčke, Španije i drugih zemalja. Njegova "Acta Diplomatica" (Diplomatska pisma) su objavljena posthumno u Sjedinjenim Američkim Državama (1952) i bivšoj Jugoslaviji 1991.

    Umro je u Americi 7. aprila 1943. godine i sahranjen je na pravoslavnom groblju "Sveti Sava" u Libertyvilleu, američkoj saveznoj državi Illinois. Život u tuđini mu je budio nostalgiju za zavičajem koja se odražava i u njegovim pjesmama. 22. oktobra 2000. godine, pjesnikovi posmrtni ostaci su, po njegovoj želji, preneseni u Trebinje.

    Njegova najpoznatija djela su: "Jablanovi", "Ljubav i žena", "Leto", "Suncokreti", "Zvezde", "Zalazak sunca", "O mržnji"...

Ljubav

Je li ovo ljubav, ili bolna jedna

Potreba da ljubim? Ova želja plava,

Je li želja srca moćnoga i čedna?

Ili napor duše koja malaksava?

Je li ovo žena koju ljubim, zbilja?

Il’ sen na prolasku preko moga puta,

Tumaranje misli bez svesti i cilja,

I sve delo jednog bolnoga minuta!

Ne znam; no na međi toga sna i jave,

Vidim moje srce da čezne i pati.

I suze kad dođu, rane zakrvave —

Ja ni onda od tog ništa neću znati.

by Volimo bosanski jezik