Peta faza razvoja bosanskog jezika - bosansko doba

                     

Ovafaza  ima najveći značaj u razvoju bosanskog književnog jezika.

Uoči samog rata 1991. Dževad Jahić objavljuje knjigu "Jezik bosanskih Muslimana", a Senahid Halilović "Bosanski jezik". Te iste godine, na popisu stanovništva, više od 90% Bošnjaka izjasnilo se da im je maternji jezik bosanski.

   Alija Isaković objavljuje 1992. prvi kompletni Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku i karakterističnu građu iz jezika bošnjačkih pisaca, potom izlazi i Pravopis bosanskog jezika Senahida Halilovića.

Dževad Jahić objavljuje Trilogiju o bosanskom jeziku 1999, a štampaju se i druge knjige važne za standardizaciju bosanskoga jezika, kao i Gramatika bosanskog jezika autora Jahića, Halilovića i Palića. 

Profesor Enes Karić preveo je Kur'an 1994 (Besim Korkut 1977), "Hiljadu i jednu noć" prevodi Esad Duraković.

Pojavljuje se i čitava plejada pisaca: Nedžad Ibrišimović,Sead Mahmutefendić, Murat Baltić, Safet Sijarić, Izet Perviz,  Zlatko Topčić, Asmir Kujević, Džemaludin Latić, Nura Bazdulj Hubijar, Zilhad Ključanin, Isnam Taljić i mnogi drugi.

Bosanski jezik u službenoj je upotrebi u Bosni i Hercegovini pored srpskog i hrvatskog jezika.

Važno je spomenuti čuvanje bosanskoga jezika u islamskoj literaturi, vjerskom životu i vjerskim školama u savremenom dobu. Prijevodi Kur'ana na bosanski jezik (od postojećih šest) Besima Korkuta iz 1977. te najnoviji prijevod Kur'ana na bosanski jezik islamiste Enesa Karića iz 1994. godine.

U septembru 1998. godine u Bihaću je održan Simpozij o bosanskom jeziku, prvi te vrste u historiji, na kome su se okupili vodeći bošnjački i bosanskohercehovački filozofi i lingvisti. Na Simpoziju su doneseni i određeni zaključci koji su se ticali rada na izradi normativa i priručnika za bosanski jezik.

U posljednjih nekoliko godina realizovano je nekoliko značajnih književnohistorijskih projekata koji zaokružuju liniju razvoja naučnog prezentiranja bošnjačke književnosti i same građe bosanskog jezika, započetu 1972 godine pojavom Biserja, Antologije bošnjačke književnosti Alije Isakovića. To su projekti koje realizira i njima rukovodi Enes Duraković.

 Muslimanska književnost XX vijeka u 25 knjiga (1991. godina), 10 antologija bošnjačke književnosti (1995-1997) i 6 antologija bošnjačke književnosti u književnoj kritici (1998. godina).

Bosanski jezik u XX vijeku bio je predmet naučnih istraživanja ne samo bošnjačkih lingvista već i srpskih, hrvatskih i crnogorskih. Najznačajniji je istraživač bosanskohercegovačke jezičke tradicije, pa i samog bosanskog jezika, akademik prof. Asim Peco, slavist svjetskog ranga. Istraživanju bosanskog jezika značajan doprinos dali su i sljedeći naučnici i filozofi: slavisti Mustafa Ajanović, Ismet Smajlović, Jovan Vuković, Herta Kuna, Dževad Jahić, Miloš Okuka, Hanka Glibanović-Vajzović, Mevlida Karadža-Garić, Milan Šipka, Ahmet Kasumović, Senahid Halilović, Hasnija Muratagić-Tuna, Ismail Palić, Amela Šehović i drugi, zatim arabista Srđan Janković, romanista Muhamed Nezirović i pjesnik Mak Dizdar, te književni historičari Muhsin Rizvić i Alija Isaković, kao i autori prvih knjiga o bošnjačkoj naciji Muhamed Hadžijahić i Kasim Suljević.

by Ejla Rizvan