Što se pamti nestaje, šta je zapisano ostaje!
Mula Mustafa Bašeskija (Ševki) je bošnjački ljetopisac, rođen u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. O Bašeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom "Ljetopisu", pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegovog života i rada. Puno ime mu je Mula Mustafa Bašeskija s pjesničkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže.
Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod imama Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu među svojim
vršnjacima, vidimo po tome što postaje kalfa. Bašeskija je izučio i kazaski
zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama jedne sarajevske džamije.
U svom "Ljetopisu" ostavio nam je
neke podatke i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed, vjerovatno je umro dok je
Mustafa bio još dijete, a majka Fatima, kći Mehmed-hodžina, preudala se za
nekog mutapčiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad
sa Safijom, kćerkom Mustafa-age Čartozana. Sam Bašeskija veći dio svog života radi kao pisar. To zanimanje mu je donijelo slavu i bogatstvo, a bilo mu neiscrpan izvor podataka za njegovo životno djelo.
Najpoznatije Bašeskijino djelo je
"Ljetopis", u kojem Bašeskija govori o dešavanjima u
Sarajevu u periodu od 1746. do 1804. godine.
Pretpostavlja se da je Bašeskija umro 18.08.1809.
godine u Sarajevu.
Ljetopis
Ljetopis je djelo u kojem se hronološkim redom bilježe značajni događaji.
Bašeskija je svoj Ljetopis započeo riječima:
"Ovdje ću bilježiti datume nekih događaja koji se zbiše u gradu Sarajevu i Bosanskom ajaletu, jer sve što se zabilježi ostaje, a što se pamti nestaje."
Bašeskija je Ljetopis pisao arapskim pismom a na turskom jeziku. On sadrži brojne elemente našeg jezika. Ljetopis je formata 19×27cm, sadrži 165 listova. Pisan je na debljem papiru koji je bijele boje. Početni list je zelen, žućkast ili narandžast.
U Ljetopisu Bašeskija piše o događajima koji su se desili u Sarajevu i Bosni, gradnji i popravci objekata, poplavama, epidemijama, ratovima...
Drugi dio Ljetopisa je negrolog ili knjiga umrlih gdje je Bašeskija bilježio umrle u ovom periodu dok je pisao o događajima u Sarajevu i Bosni.
Ljetopis sadrži i mnoštvo priča.
Ljetopis su preveli Muhamed Mujezinović i Fehim Nametak.
Evo kako Bašeskija bilježi događaje:
- Neki bogati čovjek je svome sinu na samrtnoj postelji ovako oporučio: "Moj imetak ostaje tebi, pa sine, budi vrijedan, slatko jedi i u mjestima kuće pravi."Sin ne shvatiše očin savjet, počne jesti slatka jela i po mjestima kuće podizati. Kada je tako gotovo sav očin imetak potrošio, neko će ga upitati: "Ej, čovječe, šta to činiš?", a sin odgovori: "Očinu poruku izvršavam", na šta će ovaj čovjek: "Ti nisi razumio očev savjet, jer on je tebi oporučio da postiš pa će ti onda svako jelo biti slatko, a potom da musafire paziš, pa ćeš tako svagdje imati otvorene kuće i naci ćeš konak."
- 24. rebiul - ahira (28.VIII 1769) pojavila se zvijezda repatica u blizini Vlašića, u zviježdu Djevice, a na dan smrti Merjemine, njezin trag se povećao svake večeri. Ona bi se pojavila 3 - 4 sata, a kasnije je bila vidljiva sve do zore.
- Ja, siromašni Mula Mustafa, imao sam dućan pod sahat-kulom, kod javnog nužnika, za koji sam plaćao deset akči dnevno najamnine. Moj dućan je pristupačan za pisanje svima stanovnicima grada. Okitio sam ga komadima papira izrezanog u obliku mjeseca, zvijezde i drugog. Dućan mi je bio tako stalno okićen. Iznajmio sam jednu sliku, koja je predstavljala odlazak na vojnu jednog janjičarskog alaja, pa sam je stavio u dućan…
- Na Obhodi prirediše čebedžije kušanmu - teferič na kojem je upisano oko stotinu kalfi. Pozvano je deset do petnaest softi uzvanika iz Sarajeva i sa strane. Osim majstora i bašeskija, pozvano je i nekoliko učenih ljudi. Pozvana je i moja malenkost, pa sam izbrojio alaje. Uz baklavu smo jeli tri vrste obojenog pilava: crveni,žuti i bijeli.
- 14. džumadel - ahira 1184. (6. 10. 1770) Ove godine je telal dva puta oglašavao da je cijena maslu odredena 10 dinara, a svijećama po 16 dinara. Potražnja svijeća bijaše velika..
- Šljive požegače prodavane su sve do Kasuma tovarom po 200 akči, a na oku prodavane su po dvije, pa i po jednu i po akču, jer šljive ove godine bijahu veoma rodile.
- 20. temuza 1176. godine pojavila se kuga u Sarajevu i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz unutrašnjosti Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro.Zatim je umro i njegov brat hadži Sulejman Čabrić, kazandžija.Iza toga kuga se pojavila na Hridi, Čakaluši, Banjskom brijegu.Zapravo, poslije pojave kuge na Vratniku ona se najprije raširila u Sumbul-mahali, Pasjoj mahali, zatim u Koševu, Berkuši...
- U Sarajevu je proglašena opća mobilizacija. Naredeno je mahalskim imamima da bodre svijet na odlazak na vojnu i da se popišu oni koji ostaju kod kuće, a posebno oni koji će ići na vojnu, i da se ti defteri predaju agi. Telal je oglasio da se za borbu treba dobro spremiti i odmah krenuti. I zaista, svijet je pojedinac no kretao na vojnu bez vode, kao ovce bez čobana. To se dogodilo 29. ševala 1204. (12.07.1970) godine ili na dva deset dana prije Aliđuna.
- Na 22. dan po kasumu stiže u Sarajevo vijest da je ona vojska poražena kod Bukurešta i da je poginulo 10-15 Bošnjaka vojnika.
- (1772) pokriven je olovom šadrvan u dvoru Husrev-begove džamije u koju svrhu je utrošeno preko hiljadu groša.
- Jednog dana, nakon što je mujezin Kantar proučio ezan na munari Begove džamije, počelo je jedno šareno pseto zavijati dosta visokim glasom. Zato svijet poče govoriti da je to predznak kuge.
- Umro hadži Ibrahim-efendija Hadžidurakovic, nosio je na glavi čatal-turban; bijaše ohol, ne bi se pozdravljao.
- Umro starac Omer Muzur, notorni pijanica, uvijek je bio pijan, siromašan, svjetska maskara.
- Umro Hadžimuharemović Vrabac, pekar, zvani Šeho, lud, mucav, pa bi neke riječi teško izgovarao npr. umjesto jarebica on bi izgovorio jajebica i sl. pa se tome svijet smijao...
Pjesnik Abdulah Sidran mu je posvetio svoju pjesmu "Bašeskija" koju počinje rečenicom iz Ljetopisa "Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, težak i mokar..."
by Nejra Muminović
Dobro
OdgovoriIzbriši