- Brojevi 11-19, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90, 200, 300, 400, 500, 600, 700, 800, 900 pišu se sastavljeno:
jedanaest, dvanaest, sedamnaest, dvadeset, četrdeset, šezdeset, devedeset, dvjesta, petsto, šeststo, devetsto itd.
Ali: dvije stotine, tri stotine, devet stotina itd.
- Drugi višečlani brojevi pišu se rastavljeno:
Trideset šest, osamdeset jedan, trideset drugi, dvadeset osmi, pet hiljada dvjesta dvadeset dva, trista dvadeset pet i sl.
Glagoli
- Glagoli dobijeni prefiksacijom pišu se uvijek sastavljeno s prefiksima,
npr.
Podići, prošetati, uskočiti, predvoditi,
pročitati, zaplakati, nasmijati se, zakukati, progovoriti i sl.
- Riječca ne piše se odvojeno od glagola:
ne bih, ne tražim, ne znam, ne vidim, ne vidjesmo, ne biste, ne znajući i sl.
- Izuzetak
od toga pravila čine samo sljedeći oblici: neću – nećeš – neće / nećemo –
nećete – neće; nemoj /nemojmo, nemojte; nemaš nema / nemamo nemate – nemaju.
Bismo- biste - biše
- U složenim glagolskim oblicima glavni i pomoćni glagol pišu se odvojeno jedan od drugog:
Perfekt:
čitao sam, vidio sam, čuo je, vidjeli ste itd.
Pluskvamperfekt: su bili vidjeli / bijahu vidjeli, sam bio
stigao / bijah stigao itd.
Futur I: ću vidjeti, će znati, ću čitati, moći ću, doći ću. - Medutim, u futuru glagola
na -ti, u slučajevima kad se ispred njih ne koristi subjekat ili koji drugi
rečenični član, pomoćni i glavni glagol izgovaraju se kao jedna riječ, pa se
tako i pišu: čitaću, znaću, govorićemo. trčaće, plakaćete itd.
Potencijal: bih mogao, bi pjevao,
biste kupili, bismo znali itd.
Izrazi tipa:
htio-ne htio, rekla-kazala, mogao-ne mogao, peri-deri, hoćeš-nećeš, idi mi-dođi
mi i sl, uvijek se pišu polusastavljeno, s crticom izmedu sastavnih dijelova.
- Veliki broj priloga nastao je
srastanjem posebnih riječi u jednu riječ, što je podrazumijevalo i promjenu
posebnih značenja sastavnih dijelova. Takvi su: nizbrdo, zaredom, naizgled i sl.
ikad, ikako, ikoliko, igdje, svugdje,
svukud(a), katkad, gdjekad, ponekad, nedovoljno, štaviše, ionako, nigdje,
negdje, nikad, nikoliko, nizašto, nedovoljno, nelijepo, ponekad, počesto,
poveliko, suviše, nipošto, dovde, donde, dotle, otkud, donekle, odnekle,
odavno, odnedavno, nadugo, naširoko, napamet, bestraga, prekosjutra, prekjuče,
preklani, sjutradan smjesta, uglas, naglas, izreda, odreda, doveče, spolja,
nizbrdo, ujesen, naveliko, naprečac i sl.
Ni kad budu zahtijevali, neće im se dati.
U koliko sati ćete stići?
Ne pada mi na pamet. Nestao je bez (raga. I
otac mu je bio trgovacna veliko.
Pao mu je kamen na ruku. Odgovarao je s mjesta.
-
Tako se i svi priloški izrazi čiji sastavni dijelovi nisu srasli pišu
rastavljeno:
preko dana, preko noći, na proljeće, za inat, s leđa, bez sumnje, od juče, od lani, do juče, do sjutra, od zimus, ma kad, ma koliko, ma gdje, bilo kad, bilo gdje, gdje bilo, kako bilo, na crno, na bijelo, u potpunosti, u cjelosti, u redu, za stalno i sl.
-
Prilozi tipa od tada pišu se rastavljeno, a prilozi tipa otad sastavljeno:
a. rastavljeno: za sada, od sada, od tada, od
kada, do tada itd.
b. sastavljeno: zasad, otkad, dokad, dosad, dotad i sl.
- Priloški izrazi sastavljeni od dva značenjski suprotna priloga koji
čuvaju svoje posebne akcente pišu se s crticom. Npr.:
Brže-bolje, gore-dolje, jednom-dvaput, kad-tad, kako- tako, danas-sutra, koliko-toliko, pošto-poto, tamo- vamo, plus-minus, lijevo-desno i sl.
Prijedlozi
- Prijedlozi nastali potpunim
srastanjem sastavnih djelova pišu se sastavljeno. Npr.
navrh, dovrh, ispod, iznad. poviše, izmedu, izvan, nadomak, nakraj, podno, povrh, uprkos, uoči, posred, umjesto, namjesto, naprema, naspram, porad(i), uoči...
-Ako imenički dio tih prijedloga zadrži svoju imeničku funkciju, onda se
ta imenica piše odvojeno od prijedloga ispred njega. Npr.
Popeo se na vrh brda.
Pogledaj me u oči.
Pogledajte u vrh ovoga koplja.
-Ako dva prijedloga stoje jedan uz drugi, ali svaki čuva svoje značenje,
pišu se odvojeno: do pred, do potkraj, do ispod, do nakraj, do iznad sl.
Pjevali smo do pred zoru.
Stigli smo de red kuću, ali dalje nismo mogli uči.
Zivjela je do porkraj zime.
Uzvici
U zavisnosti od toga kako se izgovaraju i šta se njima želi predstaviti
uzvici se pišu na dva načina: sastavljeno ili pomoću crtice. - a: Ako se uzvici
izgovaraju duže ili otežu bez prekida, tada se pišu sastavljeno. Npr. 000j,
eeej, jooj,. heeej i sl. - b. Uzvici koji se udvajaju ili uzastopno ponavljaju
pišu se s crticom među sastavnim djelovima. Npr.
ha-ha- ha, ku-ku, le-le, he-he-he, mljac-mljac i sl.
Riječce i
veznici
- Veznici i riječce sastavljeni su od više dijelova, koji su u izgovoru
potpuno srasli, pišu se sastavljeno. Npr.
Kamoli, negoli, iako, nekmoli, otkad, otkako, otkuda, premda, stoga itd.
- Složeni dopusni veznik iako uvijek se piše sastavljeno za razliku od
grupe i ako u pogodbenom značenju. Npr.
Doći
ćemo iako se nijesmo najavili.
Primićemo vas i ako se ne budete najavili.
Nije nimalo zahladilo iako je palo dosta kiše.
I ako bude kiše, žito se više ne može oporaviti.
- Riječca li piše se na dva načina:
Uz nepromjenjive riječi ispred sebe stvara
složenicu, pa se, samim tim, piše sastavljeno: kamoli, nekmoli, negoli i sl.
Upitna rječica li uvijek se piše odvojeno od
riječi koja joj prethodi: da li, gdje li, jesu li, hoćete li, možeš li, nije li
i sl.
Preporučujemo: Međunarodni dan žena, Dan žena, Osmi mart - još ponešto o velikom i malom slovu, Naučimo pravilno - veliko slovo, Naučimo pravilno.
by Lejla Redžebašič
👏👏❣
OdgovoriIzbriši💯
OdgovoriIzbrišiBravo, draga Lejla! Napokon neko ko se bavi pravilima bosanskoga jezika. Svako dobro ti želim.
OdgovoriIzbriši