Duvanjski
arzuhal izražava epsku atmosferu vojničkog života, sa svim njegovim teškoćama i
nevoljama prelomljenu kroz tjeskobno osjećanje nesnosne psihičke mučnine tvorca
ove pjesme. Ta lična transformacija života sa tonom pesimizma i jadanja na rubu
sloma predstavlja književni kvalitet ove pjesme.
Pjesma
Duvanjski arzuhal se svrstava u alhamijado književnost.
Evo pišem arzuhal,
Da vam kažem i svoj hal,
Propade nam vas mal
Siromasim, gospodo!
Bre pomagaj do Boga
Nije nigdi nikoga,
Nikom nije ovoga,
Što je nama, gospodo!
Stjeraše nas u Duvno
Kano konje u guvno,
Neka znate ufano:
Pogibosmo, gospodo!
Teška je ovo krajina
I krvava haljina,
Ali nas je malina
Neka znate, gospodo!
Ni čaršije ni hana,
A nestade duhana,
Već pijemo smrdana,
Razumite, gospodo!
Jamite nas iz Duvna,
Jer ce biti buna,
Da je blizu Una,
Da skočimo, gospodo!
Nije nami do smiha,
Nesta nam iz miha,
Sve lijepo izdiha,
Pomrijesmo, gospodo!
A vama je do smiha,
Nama duša izdiha,
Pazite se griha,
Umrićete, gospodo!
Ovo tuga govori,
Jer nam veće dogori,
Niti kopaj ni ori,
Otkud ćemo, gospodo?
Nema komentara:
Objavi komentar