Imajući u vidu činjenicu da roman pripada kontekstu prosvjetiteljske književnosti austrougarskog perioda, jasno je da se problem rodnog identiteta ne može odvojiti od historijsko-političkih identiteta koje uspostavlja i promoviše kultura onog vremena pa i književnost unutar nje. Iako je život žene u prvom planu ovog romana, ipak se u podlozi priče o njenoj emancipaciji očituje jedan, čini se, presudniji proces: raslojavanje patrijarhalno-feudalnog životnog obrasca. Historijsko-društvena scena ovdje se zapravo ispisuje u podlozi sentimentalno-romantične priče o ženskoj duši. Roman prati Minkin život, te kroz dramu koju joj sudbina sa sobom nosi, čitaocima predstavlja akulturaciju starog i onog dolazećeg. Želje djevojaka da osjete i dožive umjetnost, nauku i slobodu su za njih ostajali tek snovi kojima bi se posvećivale u trenucima samoće i misli. Minka je bila malo siroče koje je ostalo bez roditelja. Starci i prijatelji zaustavljali curicu i milujući joj zlatnu kosu, žalili da će na ovom djetetu izumrijeti staro pleme Zuhrića.
Dakle, roman „Minka“ nam je ponudio prikaz raslojavanja feudalnog životnog obrasca, a kroz romantičarsku nit ove priče se zapravo prikazuje politička i historijska pozadina. Glavna junakinja kreće putem borbe ostvarivanja svojih snova, putem aktivizma, neprekidne sreće i oličenja onoga za čim joj duša čezne. Iako se nalazi u periodu opće stagnacije, Minka doživljava intelektualno zrenje, prkosi svijetu i vremenu. Kroz Minkinu ljubavnu dramu nam se nudi ideja emancipacije žena, koja može biti ostvarena čak i u uvjetima nesreće, političke destabilizacije, općeprisutnih normi i ograničenog prostora, pri čemu je dovoljno krenuti putem vlastite revolucije. Identitet žene je kreiran prema tadašnjim kulturološkim standardima, ali poruka je jasna. Autor nam predstavlja djevojku koja je bila spremna da prkosi okolini. Prikazuje nam atmosferu čežnje i uzdaha, snova mladih djevojaka.
Moje mišljenje o djelu "Minka" je da je on, prije svega, roman o nesretnoj ljubavi, traganju za snovima, želji za životom kakav postoji samo u bajci.
"Izgubiš nešto što nikada ustvari nisi ni imao. I pitaš se zašto toliko boli. Ironija. Nikad ti u potpunosti nije pripadalo, a osjećaš kao da je neko naglo istrgnuo dio tebe, bole te prekinuti snovi i tražiš krivca za srušeni dvorac od vlastitih iluzija. Bojiš se čak i sam sebi priznati da si jedini krivac ti, jer si dozvolio da ti se uvuče pod kožu nešto što je bilo izgubljeno i prije nego što ti se približilo."
by Erna Gurić
Nema komentara:
Objavi komentar