Petar Kočić

    Petar Kočić je poznati bosanskohercegovački pjesnik, pisac i političar. Rođen je 1877. godine kod Banje Luke.

    Kočić je osnovnu školu završio u manastiru Gomionica, gdje mu je otac bio. Gimnaziju je položio u Sarajevu, ali je izbačen iz nje, pa je gimnaziju završio u Beogradu. Kasnije je u Beču učio filozofiju.

    Kada se Kočić vratio iz Beča zaljubio se u najbolju prijateljicu svoje sestre Milku Vukmanović.

    Milka je bila njegova prva i jedina ljubav. Vjenčali su se 1904. godine. Rodio im se sin Slobodan koji umire sa samo tri godine. Za vrijeme njegovog boravka po zatvorima, Milka ga posjećuje i pruža mu podršku. Kada se već teško razbolio i vrijeme provodio u bolnici, rodila im se ćerka Dušica. Odlazi u Beograd gdje se liječi od duševne bolesti pet godina. Umro je u bolnici 27. 08.1916. godine. Poslije njegove smrti, iako je živjela još pola vijeka, Milka se nikad nije udala.

    Književna djela Petra Kočića su zbirke pripovjedaka „S planine i ispod planine“ i „Jauci sa Zmijanja“ , političko – socijalne dramske satire „Jazavac pred sudom“ i „Sudanija“.

    U Beogradu se dodjeljuju nagrade Kočićevo pero i Kočićeva knjiga, a u Srbiji se svake godine održava manifestacija Kočićev zbor.

                                                                MILKA VUKMANOVIĆ

Petar Kočić je svoje najpopularnije djelo “Jazavac pred sudom” napisao u vrijeme svojih studentskih dana u Beču. Kao što je poznato, David Štrbac je u stvarnom životu postojao, te je navodno u stvarnom životu isti onakav kako ga i Kočić opisuje. Ni događaj s jazavacem nije izmišljen, jer je David donio jazavca u sud i tužio ga za štetu nanesenu kukuruzima.

,,JAZAVAC PRED SUDOM”

Citati iz djela:

“Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao bog, a prezren i gladan kao pas.”

"Bože moj, čudne ljepote u vašeg cara! (austrijskog). Bože moj, bože, ala vi usrećiste našu zemlju! Svijet se lijepo umrtvio od nekakva dobra, i miline, pa jedva diše! Svak veseo, zadovoljan, svak pjeva, samo se pjesma niđe ne čuje. Jedini sam ja nezadovoljan, jadan i čemeran."

Petar Kočić rekao je jedne prilike: „U ropstvu se rodih, u ropstvu živjeh, u ropstvu, vajme, i umrijeh.“

by Sara Kilim i Zejna Smajić