DOBA KNJIŽEVNE POLARIZACIJE (1894-1905)
Političko i književno-kulturno promovisanje ideja o autohtonom bosanstvu na ovim prostorima, na čemu je radila grupa bošnjačkih narodnih prvaka i pisaca koja je bila okupljena oko Bošnjaka, proizvela je snažnu, simultanu, obimnu i lančanu reakciju u više pravaca u Bosni i Hercegovini i van nje, u zagrebačkim i beogradskim stranačkim i književno-kulturnim krugovima koji su oduvijek bili zainteresovani za ovu ˝ničiju zemlju˝. Ona je samo pojačala njihovo interesovanje za Bosnu i za ˝svoje sunarodnike˝ - bosanskohercegovačke muslimane.
Okupacijom Bosne i Hercegovine franjevci su preko svoje štampe nastavili s realizacijom programa Ilirskog pokreta i Štrosmayerove jugoslavenske ideje, za koju se već tada osjećalo da je prilično potrošena.
Ciljevima hrvatske akcije u Bosni i Hercegovini bolje je odgovarala ekskluzivna hrvatska ideja pravaštva kao instrument u borbi za nacionalno pridobijanje Bošnjaka.
U izdanjima Matice hrvatske dominiraju djela s tematikom iz života Bosne i Bošnjaka.
Najviše djela je objavljeno od pisca Osmana Nuri Hadžića.
Bošnjački pisci i djela
Osman Nuri Hadžić, samostalan i pod svojim imenom, ili u tandemu s Ivanom Milićevićem, pod pseudonimom Osman-Aziz, piše Islam i kultura, Uspomena na kišnu dovu, Alipašin sud, Uzgredne bilješke, Ago Šarić, Bez nade, Pogibija i osveta Smail-age Čengića, Marijanova rana, Bez svrhe, Slike iz života, Pripovijesti iz bosanskog života i dr.
Osman zajedno sa Safvet-begom Bašagićem pokreće književni zabavno-poučni almanah Mearif.
Safvet-beg Bašagić objavljuje zbirku pjesama Trofanda iz hercegovačke dubrave, povjesnicu Smrt Mahmut-paše Hrvata, anegdote Uzgredne bilješke.
Edhem Mulabdić štampa roman Zeleno busenje, pripovijetku Bijela vrana, i zbir pripovjetki Na obali Bosne.
Ibrahim-beg Repovac piše esej o Ibni Sini.
Džemaludin Kurt objavljuje zbirku epsko-lirskih narodnih pjesama pod naslovom Hrvatske narodne ženske pjesme.
Početkom devedestih godina prošlog vijeka bošnjački pisci počinju svoje priloge objavljivati u Sarajevskom listu, također su objavljivali u hrvatskom časopisu Nada.
Poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878, a naročito poslije hercegovačkog ustanka 1882. godine, Beograd i Carigrad postali su stjecište izbjeglih Bošnjaka i bošnjačkih mladića koji su tamo bili na školovanju.
Doba vlastitih listova i izdanja (1900-1908)
Politički i kulturno-književni život bosanskohercegovačkih muslimana s kraja devedesetih godina prošloga vijeka pa sve do početka Prvog svjetskog rata bio je i bogat i dinamičan. Čine ga dva snažna nacionalna pokreta a to su politički i kulturno-narodnosni.
Borba bošnjačkih prvaka i vrhovnog vjerskog satrješinstva za vjersko-prosvjetnu autonomiju Bošnjaka vođena je punih deset godina tj. od 1899. do 1909. godine.
Pokrenuti su listovi Behar i Gajret u Sarajevu, a zatim Biser u Mostaru.
Incijativu za pokretanje Behara dao je poznati književnik Edhem Mulabdić. Naziv mu je dao Safvet-beg Bašagić. List Behar predstavlja početak kulturno-prosvjetnog preporoda bosanskohercegovačkih muslimana na ovim prostorima.
Gajret je osnovan 20.02.1903. godine.
Njegovi članovi su bili učitelji, kadije, mali činivnici, posjednici i seljaci.
Za predsjednika je izbran Safvet-beg Bašagić, a poslije njega Mehmed-beg Fadilpašić.
GLAVNI PREDSTAVNICI PREPORODNE KNJIŽEVNOSTI
Za razvoj bošnjačke književnosti u vrijeme kulturno-književnog preporoda bosanskohercegovačkih muslimana u periodu 1878-1918. najveće zasluge imaju Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Safvet-beg Bašagić, Osman Đikić, Avdo Karabegović Hasanbegov, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić, Musa Ćazim Ćatić, Fadil Kurtagić, Hivzi Bjelevac.
MEHMED-BEG KAPETANOVIĆ LJUBUŠAK
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (Vitina kod Ljubuškog, 19.12. 1839 - Sarajevo, 29.7. 1902), bošnjački političar, kulturni i javni radnik, književnik i publicist, drugi po redu gradonačelnik Sarajeva. Otac Riza-bega Kapetanovića.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je završio medresu u Ljubuškom i učio je orijentalne jezike. Godine 1877. dolazi u Sarajevo gdje je postao načelnik općine i zastupnik u osmanskom parlamentu, a poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine postao je gradonačelnik 1893. Na toj dužnosti ostaje do 1899. kad se zbog bolesti povlači.
Krajem 19. stoljeća po Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga, a poznata mu je knjiga "Narodno blago" (1888). U drugoj knjizi "Istočno blago" (1896) sabrao je i preveo nove turske, arapske i perzijske poslovice i mudre izreke.
by Nejra Muminović
Nema komentara:
Objavi komentar