Avdo Međedović (Crna Gora) bio je crnogorski i bošnjački epski pjesnik i guslar. Njegova epska pjesma Ženidba Smailagić Meha ima 12.311 stihova i duga je kao Ilijada i Odiseja. Američki naučnik Milman Parry, istraživač i profesor s Univerziteta Harvard iz prve polovine 20. vijeka, nazvao ga je „balkanskim Homerom”.
U djetinjstvu nije pohađao nikakvu školu, a nakon navršenog punoljetstva punih devet godina je služio u osmanskoj vojsci i za to vrijeme dobro savladao turski jezik. Poslije povratka iz vojske, životni vijek je proveo na imanju u rodnom Obrovu, radeći u porodičnoj radnji (mesnici) u Bijelom Polju. S guslama se susreo još u ranom djetinjstvu, a guslarsku vještinu je učio prvo od oca Huseina, koji je bio guslar, a kasnije i od drugih čuvenih guslara toga vremena: Ćor Husa Husovića, Nezira Kaljića i drugih. Zahvaljujući talentu i vještini, tokom vremena je postao poznatiji guslar i narodni pjevač u kraju.
Istraživajući epsko stvaralaštvo na širim balkanskim prostorima, a s ciljem odgonetanja tzv. „homerovskog pitanja”, jedan od najuticajnijih klasičnih filologa 20. vijeka, profesor na američkom univerzitetu Harvard, Milman Parry, zabilježio je, tokom 1935. godine, na specijalnim aluminijskim fonografskim pločama, 80.000 Avdinih epskih stihova. Na osnovu tih istraživanja Parry je zasnovao modernu teoriju usmene književnosti i modernu homerologiju. Nastavljač Parryjevog rada na sakupljanju epskog stvaralaštva Albert Bates Lord, također profesor na Harvardu, 1950/51, zabilježio je još 18.000 Međedovićevih stihova, kompletirajući na taj način impozantnu kolekciju od oko 100.000 stihova „sandžačkog Homera” Avde Međedovića.
Profesor Harvardskog univerziteta Zlatan Čolaković transkribovao je sa zvučnih snimaka više od 80.000 stihova bošnjačke epike harvardskog Parryjevog arhiva. Poznati Međedovićev ep „Ženidba Smailagić Meha“ prvi put je objavljen u Crnoj Gori, a prvi put čitav 1974. godine na engleskom i bosanskom jeziku. Stoga je porodici Čolaković 2010. uručena povelja „Avdo Međedović“.
Epika je bila jezička umjetnost koja je sve svoje čari postizala isključivo riječima. Pjevači su pjevali pjesme koje su sami stvorili na dvorima i među ljudima, pa su najzaslužniji za razvoj epske poezije.
Priča započinje tako što Meho uvjerava oca da je spreman zauzeti položaj alajbega. Na putu do vezira, koji je trebao potvrditi njegovo preuzimanje, susreće kočiju u kojoj je mlada djevojka Fatima, koja se protiv svoje volje udaje za generala Petra - kršćanskog vojskovođu, a Meho je uspije spasiti.
Ženidba Mehe Smailagić jedinstveno je djelo po svojoj strukturi, po logici radnje i načinu dizajniranja.
Riječ je, naime, o centralnom motivu Bošnjaka da prežive kroz borbu, da izbore pravdu i čast.
Gledano s nekoliko aspekata, ep Ženidba Smailagića Meha može se shvatiti kao izuzetno i cjelovito epsko djelo koje udovoljava svim kriterijima književne epohe i koje je čitaocu još uvijek zanimljivo.
Kao što je poznato, postojalo je nekoliko verzija ove pjesme. Prema jednoj od njih, Međedović je otpjevao svoj ep, gotovo nevjerojatnog obima, koji se istovremeno čini kao roman i stihovi. Sastav i struktura ovog epa vrlo je sličan klasičnom sastavu romana. Sve su ove verzije bile znatno kraće, prilagođene pjevanju tokom jedne večeri (pet do šest sati), koliko je obično trebalo pjevati najdužu epsku pjesmu. Tako da sa sigurnošću možemo reći da bi ova pjesma, izvedena na uobičajeni način, bila puno kraća. Avdo Međedović bio je neobičan i nadaren pjesnik, posjedovao je veliko iskustvo i moć razlikovanja ljudskog od neljudskog, herojskog od neherojskog, dobro od lošeg.
XII pjevanje
Željni bezi i danom i noćom
U Budimu zavičaju svome.
Svaki sišli kod dvora svojega
Kad svatovi iz Budima kreću,
I poveli Zajimovu Fatu.
I veseli pošli iz Budima,
Bega sreli, pa se zagrlili,
Čestitbinu Ali-begu dali
Za slobodu i novog vezira,
U Budimu Jahja-efendiju:
„Da za mlogo on u Budim sudi,
I on, i ti, i mi svi sa vama!“
„Amin, braćo! Vama sretna Fata!
Dobra Fata iz dobra odžaka,
Za dobra se udala junaka,
Za Mehmeda novog alajbega,
Dobra sina od dobroga baba!“
Beg svojemu u Budimu dvoru,
A svatovi u Krajinu Fatu.
Nek sad nove dvije svadbe gradu,
Mehmed Fati, a Ali-beg hanki.
Bosna kleta na ćemalu dobru
Oženila novog alajbega.
Na njegove dovedoše dvore.
Babo svako viđe radovanje,
Radovanje za svojega sina.
„Sretna, sine, za te vijernica,
Mlogo ljeta i puno godina!
Sa š njom, sine, sokolove lego,
Nek s’ osniva odžak od odžaka!“
Svadbovaše cijel mesec dana.
Trka bila od mlogije konja,
Trka bila, svadba rasturila,
I ostade vila za sokola.
To je bilo, kad se je činilo,
U taj zeman sjajnog Sulejmana.
Dobra Bosna, a dobar i zeman.
Dobro hi je pomagao sultan.
Od mene vi malo razgovora,
A od Boga dugo i široko.
Vita jelo, pouzdigni grane,
Svoj gospodi da su zdravo glave!
Zelen bore, pomogni nam Bože!
Amin, Bože, hoće ako Bog da.
Pa sad doba da se veselimo,
Veselimo i pjesme pjevamo.
by Arman Mandara
Nema komentara:
Objavi komentar