Međunarodni dan pismenosti

     Na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, održanoj u Teheranu 1965. godine razvila se ideja o obilježavanju Dana pismenosti. Tom prilikom predstavljena je inicijativa i kao datum predložen 8. septembar, a UNESCO je s obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti počeo 8.9.1967. godine.

    Pod pismenošću se podrazumijeva poznavanje pisma te umijeće čitanja i pisanja na određenom jeziku.

    Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. priznato je pravo na obrazovanje, a samim tim i na pismenost. Dvije deklaracije su napravile korak više pa se tako u Deklaraciji iz Persepolisa (1975) kaže: Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je osnovnt ljudsko pravo, a Hamburška deklaracija (1997) naglašava da je pismenost, koja u širem smislu obuhvata znanje i vještine koje su potrebne svima u svijetu brzih promjena, osnovno ljudsko pravo. 

    Ne postoji tačan broj nepismenih stanovnika Bosne i Hercegovine, premda se navodi da je stopa nepismenosti oko 3%. Po podacima The World Factbooka, oko 82% svjetske populacije je pismeno.

    Najveća stopa pismenosti iznosi 99,8%, u Estoniji, Kubi i Poljskoj. Najnepismeniji su stanovnici Burkine Faso, sa samo 23, 6% pismenih ljudi. 

    Pismenost u modernom dobu se razvrstava u tri kategorije:

• primarna pismenost: poznavanje čitanja i pisanja kao osnovnih vještina;
• sekundarna pismenost: razumijevanje pisanih uputa u svakodnevnom životu da bi se moglo funkcionisati u društvu;
• tercijarna pismenost: informacijska, kompjuterska pismenost.    

by Sumeja Zahirović